Latinski jezik/Pismo i izgovor u latinskom jeziku

Haljina

Uvod. Pismo

Kao i svaki jezik, latinski jezik ima svoju abecedu i pravila pisanja i izgovaranja. Abeceda latinskog jezika ima ukupno 24 slova i šest dvoglasa (diftonga). Pisali su samo velikim slovima (kako se može vidjeti i na rimskim natpisima), a mala slova su nastala preoblikovanjem velikih slova pri brzom pisanju. Velikim početnim slovom se, uz prvu riječ u rečenici i imenice, pišu i pridjevi izvedeni iz imenica (na primjer, Roma - Rim; Romanus - rimski). Glasovi se dijele ovako:

Samoglasnici: A, O, U, I, E, Y.

Suglasnici: B, C, D, F, G, H, K, L, M, N, P, Q, R, S, T, V, X, Z.

Dvoglasi: AE, OE, AU, EI, EU, UI.

Izgovor

U svim riječima samoglasnik ispred drugog samoglasnika redovno je kratak (Vocalis ante vocalem brevis est). Postoje dva tipa izgovora, i to klasični (izgovor koji se koristio do kraja antike) i tradicionalni (očuvao se tradicijom; taj ćemo izgovor obrađivati). Postoje određene razlike u ova dva izgovora, npr. riječ rosa (ruža) po klasičnom izgovoru se izgovara kao rosa, a po tradicionalnom kao roza. I jednom i drugom načinu izgovora zajedničko je ovo:

- i na početku riječi pred samoglasnikom izgovara se kao j (na primjer, iam - jam; iustus - justus) a u srednini riječi među samoglasnicima izgovara se kao ij (maior - maijor).

- y se redovno izgovara kao naše i, na primjer u riječima Syria i Byzantinus.

- x se izgovara kao ks, na primjer u riječima lex ili pax.

- c se ispred slova A, O i U te ispred suglasnika izgovara kao k (npr. caput - kaput, cura - kura), a u ostalim slučajevima se izgovara kao c (npr. u riječi centum).

- ch se izgovara kao h, na primjer u riječima schola i machina.

- ph se izgovara kao f, na primjer u riječima Delphi i Phillipus.

- qu se izgovara kao kv, kao u riječi aqua.

- ngu se izgovara kao ngv, na primjer u riječi lingua.

- su se izgovara kao sv, na primjer u riječi suavis.

- Slova Y i Z nalaze se uglavnom u riječima koje su preuzete iz starogrčkog jezika. Slovo S se redovno izgovara kao Z.

- Slog ti se pred vokalom izgovara kao ci, na primjer u riječima ratio i natio. No, kao ti se izgovara ukoliko su pred tim slogom slova S, T i X, na primjer u riječima bestia, mixtio i Vettius, te u riječima koje su preuzete iz grčkog jezika.

Naglasak

U latinskom jeziku svaka riječ osim enklitika ima određeni naglasak. U riječima koje su građene od dva sloga, naglasak se nalazi na prvom slogu (kao u riječima amo i mater). Ako je riječ trosložna i višesložna, tada je naglašen pretposljednji slog u riječi ukoliko je dug (kao u riječima monebam i legetus), a ako je pretposljednji slog kratak, tada se naglasak nalazi na trećem slogu od kraja, kao u riječima roboris i dormientibus.

A kako ćemo odrediti kad je slog dug, a kad nije? Slog je obično dug ukoliko se u njemu nalazi dugi samoglasnik, npr. samoglasnik A; kad se u njemu nalazi neki od dvoglasa; ako iza kratkog samoglasnika slijedi dva ili više suglasnika, te kada iza kratkog samoglasnika se nalazi složeni suglasnik. No, postoji iznimka za ovo pravilo! Ukoliko se enklitike -que, -ne i -ve spoje sa određenom riječi, tada riječ s kojom se enklitika spojila ima naglasak na svom zadnjem slogu, na primjer kod riječi terraque i populusque.

Naučili smo

U ovoj smo lekciji naučili podjelu glasova, kako se pojedini glasovi izgovaraju i pravila naglaska u riječima.